"Magla"// "Nebel"

Magla pred ocima, kao veo,
spustila se, smanjila vidik,
kao da me, neko prokleo,
sobom ponio, poslednji krik...

Ja vrtim se u zacaranom krugu,
okrecem, oko sopstvene ose,
u stvari trazim, iz mladosti prugu,
po njoj bi hodale, moje noge bose...

Da li ta pruga, negdje postoji,
u onom svijetu, koji je bio moj,
ceka li mene i godine broji,
izgubljeni ponos, da povratim svoj...

U magli tapkam, zamisljeno gledam,
oslonac trazim, ne zelim da se predam,
dok suze liju, niz moje mokro lice,
noge mi posrcu, kroz prazne ulice...

Mozda je tvoj lik, u magli blizi,
al' ja ne mogu, odrediti pravac,
zamisljam dah, kako me przi,
oko noge osjecam, tezak lanac...

Pred mojim ocima, magle veo,
dugo me, dugo, zivot nije sreo,
na putu njegovom, ostavih srecu,
dok sam u magli, pronaci je necu...